Svake smo godine počašćeni gostovanjem i nastupom nekog velikog “imena” iz svijeta ekonomije i biznisa. Primjerice, prošle godine u organizaciji Hrvatske narodne banke u Dubrovniku je bila predsjednica Europske središnje banke Christine Lagarde, godinu prije toga nobelovci za ekonomiju Eric Maskin i Alvin E. Roth održali su svoja pozvana predavanja na konferenciji Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Splitu (EFST), a pamtimo i ranije posjete globalno poznatih ekonomista poput Josepha Stiglitza (također dobitnik Nobelove nagrade i počasnog doktorata EFST-a) i Thomasa Pikettyja (autor knjige godine u izboru Financial Timesa). Za razliku od globalno popularnih glazbenika, koji se nerijetko tek u smiraj svojih karijera odluče za održavanje koncerata na ovim prostorima, domaća poslovna i stručna javnost ima priliku “u stvarnom vremenu” i iz prvih redova čuti vodeće svjetske ekonomske i poslovne znalce.

Ime koje plijeni interes dobrih poznavatelja znanstveno-stručne poslovne literature zasigurno je ono Adama Granta. Riječ je o jednom od najutjecajnijih organizacijskih psihologa na svijetu, dugi niz godina najbolje ocijenjenom predavaču na Whartonu u Philadelphiji, sveučilišnom profesoru kojeg je svojedobno časopis Fortune stavio na svjetsku listu 40 najboljih profesora mlađih od 40 godina, izvrsnom govorniku (više od 35 milijuna pregledanih TED Talks govora) te autoru nekolicine knjiga (npr. Give and Take, Originals, Think Again i Hidden Potential) koje su ga na ljestvici New York Timesa učinili vodećim piscem bestselera (prodane u milijunima primjeraka i prevedene na 35 jezika).

Njegova znanstvena istraživanja otkrivaju, a stručne knjige objašnjavaju zašto neki ljudi i organizacije uspijevaju zahvaljujući znatiželji, suradnji i integritetu. Na poziv cijenjenog SEBLU profesora Mihe Škerlavaja, Adam Grant proveo je 11. studenoga 2025. godine na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani – dan koji se pretvorio u slavlje znatiželje, učenja i zajedništva. Susreo se s istraživačima, profesorima, alumnijima i studentima s kojima je raspravljao o tome kako znanost o ljudskom ponašanju može pomoći razumjeti rad, uspjeh i osobni razvoj.

Njegove ideje o razvoju potencijala i ljudskosti snažno su odjeknule među svima prisutnima. Nakon održanog javnog nastupa, vodili smo s njim razgovor u četiri oka o tome što znači održivo razvijati svoj potencijal bez iscrpljivanja i zašto uspjeh u različitim okruženjima ima različita značenja. S obzirom da svi zainteresirani nisu uspjeli osigurati svoje mjesto u dvorani (među sretnicima ipak su bili predstavnici Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu), odlučili smo široj javnosti prenijeti glavne Grantove poruke.

On objašnjava da potencijal nije nešto što ljudi ili imaju ili nemaju, već nešto što se razvija kada postoje pravi uvjeti. Riječ je o važnosti učenja i spremnosti na napredak. Najbrže rastu oni koji postavljaju dobra pitanja, znaju primiti povratnu informaciju i ne boje se neuspjeha. Među karakternim vrlinama o kojima piše posebno ističe poniznost. Ona ne znači nesigurnost, nego svijest o tome da još nisi “dovršen”. Upravo to potiče otvorenost za učenje.

Naglasio je da prilike u životu nisu jednako raspodijeljene, ali potencijal jest. Okruženje koje nagrađuje samo konačne rezultate često zanemaruje koliko je netko napredovao u odnosu na svoje početne uvjete. Pravedniji pristup bio bi da se, uz postignuća, vrednuje i napredak. Meritokracija bi trebala mjeriti i učenje i trud, a ne samo rezultate. Pri tome je osjećaj pripadnosti temelj rasta, kaže Grant. Tko sumnja pripada li uopće okruženju, svoju će energiju usmjeriti na dokazivanje umjesto na učenje. Psihološka sigurnost – normaliziranje pogrešaka, dijeljenje vlastitih nesavršenosti i poticanje znatiželje – omogućuje da potencijal ispliva na površinu.

Tijekom obraćanja upozorio je i na opasnost etiketiranja ljudi kao “talentiranih” jer ih to često zarobi u fiksna očekivanja. Većina nas je odrasla u sustavima gdje su ocjene, ljestvice i postignuća glavna (nerijetko i jedina) mjera vrijednosti, pa lako zamijenimo uspješnost s vlastitom vrijednošću. Protuteža tome je pomak od dokazivanja prema poboljšavanju, te od uspoređivanja prema napretku. Važnu ulogu pritom ima i kultura. Na Zapadu uspjeh često objašnjavamo krilaticom “brže, više, jače“, koja je od 1924. godine i službeni moto Olimpijskih igara. Ipak, u većini istočnoeuropskih kultura uspjeh znači nešto drugo: ustrajnost, prilagodljivost, preživljavanje u neizvjesnosti, očuvanje zajednice. Takav oblik otpornosti, prema Grantu, dublji je oblik potencijala – manje blještav, ali trajniji. Možda sljedeća razina osobnog i profesionalnog rasta počinje onda kada naučimo “rasti sporije”.

Kada smo ga pitali koju osobinu potrebnu za rast danas najviše podcjenjujemo, iznenadio nas je – nisu ni disciplina ni ambicioznost. “Prilagodljivost” kaže i nastavlja “Ne shvaćamo koliko je važno da u današnjem svijetu budemo prilagodljivi i time sami kreatori vlastitog razvoja i budućnosti”. U jednom primjerku njegove knjige Hidden Potentialnetko je u SEBLU knjižnici na unutarnjoj strani napisao: “Nothing’s gonna stop me now”. Prema Grantu, ta rečenica precizno izražava bit rasta – ne savršenost, nego ustrajnost.

Naš rast često traži izlazak iz zone udobnosti. “Jeste li ikada učili strani jezik, a onda izbjegavali svaku priliku da se izložite i razgovarate s nekim? To radimo zato što nam je neugodno i iz straha od neuspjeha. No, rast dolazi upravo iz zone nelagode”, kaže Adam. “Moramo naučiti osjećati se ugodno i onda kada nam je neugodno. Ako želimo nešto postići, ali nas je strah“, Grant upozorava, “učinite to svejedno, makar bili prestrašeni”.

Na pitanje kako tehnologija i umjetna inteligencija mijenjaju značenje potencijala, odgovorio je da umjetna inteligencija može oponašati kompetentnost i biti čak produktivnija u kreativnom generiranju ideja, ali ne može biti suosjećajna. Ljudska prednost ostat će u prilagodljivosti i empatiji, u sposobnosti da nastavimo učiti čak i tada kada se odgovori neprestano mijenjaju.

Smatramo važnim i Grantov stav da odmor i oporavak nisu neprijatelji napretka nego njegovi partneri. Kreativnost i učenje učvršćuju se kada uzmemo predah, a ne kad radimo bez stanke. Najzdraviji rast događa se kada si dopustimo disati. Njegova završna poruka bila je jednostavna, ali snažna: “Potencijal nije skriven – razvija se strpljenjem, povezanošću i smislom. Rast ne znači penjati se brže, nego ustrajati u penjanju – zajedno.”

Vrlo sadržajne poruke upućene prisutnima još dugo su odzvanjale hodnicima, baš kao što će možda i svakog od vas potaknuti na razmišljanje o prošlim, sadašnjim i budućim (radnim) ponašanjima. Njegove knjige pisane su za širu (poslovnu) javnost. Lako su razumljive s nizom primjera koji potiču na razmišljanje. Ako već niste upoznali njegova pisana djela, savjetujemo vam da požurite s čitanjem jer uskoro iz tiska stiže novi naslov (Vibe: The Secrets of Strong Connections in a Lonely World). Vjerujemo još jedna poslastica za svakog tko drži do sebe i želi ići prema naprijed.