THE ECONOMIST

Ekonomisti ne znaju što se događa

Krivo je urušavanje statističkih ureda

24. travnja 2025.

Britanska vlada pokrenula je istragu o radu Ureda za nacionalnu statistiku. Prošloga je mjeseca taj ured otkrio pogreške u nekim brojkama koje stoje u temelju izračuna bruto društvenog proizvoda (BDP), zbog čega investitori više ne vjeruju njegovu mjesečnom izvješću o zaposlenosti. Ovaj slučaj upućuje na širi trend: globalni ekonomski podatci postali su zabrinjavajuće loši.

Analitičari sumnjaju u pouzdanost statističkih podataka o inflaciji na Novom Zelandu. Nakon loše provedene tehnološke nadogradnje, prošle se godine nije moglo pristupiti ni internetskoj stranici s njemačkim statističkim podatcima. Zbog proračunskih rezova SAD je 2024. godine prestao objavljivati određene podatke nacionalnih računa, a smanjenje broja državnih službenika znači da bi još neke statističke serije podataka uskoro mogle biti ukinute. Čini se da zapadni političari još uvijek ne prisiljavaju statističke znalce da proizvode povoljne brojke, iako su međunarodne statističke institucije istovremeno zabrinute prošlogodišnjom misterioznom smjenom Dominika Rozkruta s mjesta glavnog statističara Poljske.

Ovi događaji zamagljuju ekonomsku sliku. Revizije BDP-a u Europskoj uniji daleko su veće u usporedbi s onima rađenima neposredno prije pandemije COVID-19. Američki statističari prošle su godine svoju treću procjenu mjesečnog rasta zaposlenosti revidirali za prosječno 48 000 u odnosu na prvu, što je znatno više nego u prethodnom desetljeću. Ekonomska “iznenađenja” u bogatim zemljama, gdje objavljeni podatci nadmašuju ili podbacuju u odnosu na očekivanja analitičara, tijekom pandemije su eksplodirala. Godinama kasnije, odstupanja su i dalje prisutna. Ima ih 30% više nego u razdoblju prije pandemije.

Taj kaos predstavlja zaokret u odnosu na povijesne trendove. Britanski je parlament 1941. godine prvi put dobio procjene nacionalnog dohotka. Nakon Drugog svjetskog rata vlade su počele prikupljati više podataka. Tako je do 2010-ih svatko u nekoliko sekundi mogao odgovoriti na specifično pitanje poput “koliko je guma za žvakanje Španjolska uvezla prošle godine” (odgovor: 840 milijuna). Zatim su se tijekom pandemije pojavili “podatci u stvarnom vremenu” temeljeni na privatnim izvorima. OECD je počeo objavljivati tjedni indeks BDP-a, a i statistički su uredi krenuli provoditi ankete u stvarnom vremenu.

Dva su čimbenika zaustavila taj napredak. Prvi je financiranje. Američki Ured za statistiku rada suočio se s 20%-tnim smanjenjem proračuna u odnosu na 2012. godinu. Drugi statistički uredi također smanjuju aktivnosti nakon pretjeranog širenja opsega djelovanja tijekom pandemije COVID 19. Jedan su pokazatelj ukinute serije podataka. Suočen s realnim rezovima, britanski Ured za nacionalnu statistiku privremeno je obustavio dio rada na mjerenju prihoda kućanstava te značajno smanjio opseg statistike koja se prikuplja na temu dobrobiti. Prošle godine Španjolska je iznenada obustavila provedbu anketa o uslugama, maloprodaji i ponašanju potrošača. S manjim brojem anketnih istraživanja, izrada ključnih procjena poput BDP-a postaje teža.

Drugi je problem odnos ljudi prema državi. Prosječna stopa odgovora na ključnu populacijsku anketu koju provodi američki Ured za statistiku rada u proteklom je desetljeću pala s 88 na 69%. Kanađani su 15% manje skloni odgovoriti na anketu o radnoj snazi nego što su to bili prije pandemije COVID-19, a stopa odgovora na takvu anketu u Velikoj Britaniji u zadnjih je deset godina pala s 48 na 20%.

Kad se ljudi ipak udostoje odgovoriti, politička pristranost zamagljuje njihove odgovore. Taj je problem posebno izražen u SAD-u. Neposredno prije predsjedničkih izbora 42% demokrata vjerovalo je da se stanje u gospodarstvu poboljšava, a isto je mišljenje dijelilo samo 6% republikanaca. Danas slično misli 6% demokrata i 53% republikanaca. Ankete pokazuju da očekivanja Amerikanaca o inflaciji rastu. Trend je zabrinjavajući, ali koliko je zapravo smislen? Uostalom, takva očekivanja kod demokrata rastu znatno više nego kod republikanaca.

Statističari su svjesni spomenutih problema. Mnogi traže načine da ih zaobiđu. Neki su se uspješno izborili za veće proračune. No stope odgovora i dalje ostaju niske, a kraj političke polarizacije još nije na vidiku.