TREND U FOKUSU
“Efekt leptira”: kako poduzeća usvajanjem novih tehnologija potiču ekonomski rast
Šime Smolić
11 min
“Tehnologijom do kreativne destrukcije” – sintagma je koju je u svojem radu naglašavao jedan od najutjecajnijih ekonomista prve polovice 20. stoljeća. Joseph Schumpeter smatrao je da su tehnologije glavni pokretač ekonomskog rasta i razvoja te da proces kreativne destrukcije otvara put novim tehnologijama i proizvodima, vodi inoviranju proizvodnih procesa i pruža nove mogućnosti distribucije proizvoda. Pritom je zagovarao da su poduzeća ključni dionici zaslužni za razvoj, usvajanje i širenje novih tehnologija. Je li to stvarno tako i koliko smo uopće toga svjesni?
Gotovo da ni jedna zemlja u razvoju nije postala razvijena ekonomija bez povećanja razine tehnologije poduzeća. Iznimka su možda resursima bogate zemlje (npr. Katar i Kuvajt) čija gospodarstva nisu osobito tehnološki složena. U svima ostalima poduzeća su glavni (iako ne i jedini) izvori rasta nacionalne produktivnosti. Primjerice, globalni šokovi poput svjetske financijske krize, pandemije bolesti COVID-19 ili aktualnog ratnog sukoba na teritoriju Ukrajine, trenutno značajno usporavaju ekonomski rast. Jedan za drugim, naglasili su razmjere osjetljivosti postojećih ekonomskih sustava. Ipak, unatoč negativnim okolnostima uslijed kojih su brojna poduzeća izgubila tlo pod nogama, postoje još uvijek i ona koja su napravila hvalevrijedne iskorake. Poput leptira, njihov zamašnjak pozitivno utječe i prelijeva se na cijelu ekonomiju. Doista, tehnologija i tehnološki napredak nameću se kao ključni “sastojci” za povećanje otpornosti ekonomija i poticanje budućeg gospodarskog rasta. Ako se samo osvrnemo na trogodišnje razdoblje pandemije COVID-19, uočit ćemo da je među poduzećima došlo do silovitog rasta potražnje za digitalnim tehnologijama. Pojedina od njih upravo su u promijenjenim uvjetima poslovanja izazvanima pandemijom uočila poticaj i priliku za ubrzavanje tehnološke nadogradnje. Rezultati tekućeg međunarodnog istraživanja Firm-level Adoption of Technology (FAT) Svjetske banke, zasad provedenog ili u provedbi u trinaest zemalja uključujući i Republiku Hrvatsku, dodatno razotkrivaju uzorke (mehanizme) usvajanja različitih tehnologija u poduzećima.
Što pokazuju podatci o usvajanju novih tehnologija u poduzećima?
FAT istraživanjem primarno se žele utvrditi obrasci razine usvajanja različitih tehnologija unutar i između poduzeća. Primjerice, prikupljaju se podatci o tehnologijama koje poduzeća upotrebljavaju za upravljanje nabavom, poslovnom administracijom, planiranje proizvodnje, upravljanjem lancem opskrbe itd. kao i podatci o sektorski specifičnim tehnologijama (npr. tehnologije u proizvodnji lijekova, auto dijelova i sl.). Drugo su bitno područje istraživanja identificiranje čimbenika koji olakšavaju ili koji ograničavaju primjenu tehnologija. Pritom se za procjenu tehnološkog jaza između poduzeća upotrebljavaju: (1.) tehnološka sofisticiranost i (2.) udaljenost od tehnološke granice. Tehnološka granica opisuje skupinu zemalja koje upotrebljavaju vodeće tehnologije, a u našem slučaju to bi bila tehnološki napredna poduzeća. S druge strane, sofisticiranost tehnologije mjeri njenu složenost, što je isto kao da kažemo da se pomoću neke tehnologije može obaviti više zadataka, složeniji i/ili zadatci s većom preciznošću.
Što danas znamo o udaljenosti poduzeća od tehnološke
granice u različitim zemljama?
Većina poduzeća – pogotovo u zemljama u razvoju – daleko je od tehnološke granice. Primjerice, 20% proizvodnih poduzeća s najvećom tehnološkom sofisticiranošću u Bangladešu, Senegalu ili Burkini Faso ispod su prosječne tehnološke sofisticiranosti proizvodnih poduzeća u Poljskoj ili Južnoj Koreji. Štoviše, prosječno poduzeće u razvijenim zemljama tehnološki je sofisticirano i njihov broj raste. Usporedimo li, primjerice, Južnu Koreju i Keniju, otkrit ćemo da, na približno isti broj stanovnika, navedeni azijski tigar ima dvostruko više poduzeća s pet i više zaposlenih u najboljih 20% poduzeća prema tehnološkoj sofisticiranosti od te ekonomski slabo razvijene afričke države.
Najveći tehnološki jaz postoji između poduzeća unutar pojedine zemlje
Unatoč raširenom vjerovanju da su za tehnološki jaz “krive” razlike u razvijenosti među zemljama, čini se da se on najviše stvara unutar granica pojedinih zemalja. Nerijetko se kao “recept” za ublažavanje tehnološkog jaza između poduzeća nameće preskakanje faza usvajanjem sofisticirani(ji)h tehnologija. Međutim, usvajanje tehnologija predstavlja kontinuiran i kumulativan proces. Vodeća uloga u njemu pripada velikim poduzećima (100+ zaposlenih) – tehnološkim liderima – dok ih manja poduzeća, u pravilu, slijede. Iako poduzeća različitih djelatnosti različito usvajaju napredne tehnologije, veličina poduzeća je ključna odrednica (ne)postojanja tehnološkog jaza.
Što je sa strahovima da će usvajanje naprednih tehnologija
dovesti do masovne nezaposlenosti?
U prošlom je desetljeću ovakvo negativno viđenje prilično neutralizirano zbog napretka tehnologija koje čuvaju radna mjesta, barem kada govorimo o razvijenim ekonomijama. Kao primjer možemo navesti industrije u kojima se obavljanje nekih zadataka nije moglo automatizirati pomoću novih tehnologija, već su one postale komplement (npr. u financijama i bankarstvu). FAT istraživanje također opovrgava tezu o gubitku radnih mjesta. Mali udio poduzeća (4%) zabilježio je smanjenje broja zaposlenih nakon uvođenja novih tehnologija (vidjeti sliku 1.). S druge strane, kod 12% poduzeća došlo je do porasta broja zaposlenih iste ili više razine kvalifikacija.
Slika 1. Prilagodba zaposlenosti u poduzećima nakon usvajanja novih tehnologija u zemljama u razvoju
Povećavaju li tehnologije otpornost poduzeća na razne šokove?
Pregled poslovanja poduzeća tijekom pandemije COVID-19 nudi moguće objašnjenje. Za početak, poduzeća s boljom tehnološkom slikom prije pandemije imala su značajno više šanse početi koristiti ili povećati upotrebu digitalnih tehnologija kao odgovor na pandemiju. Prema Istraživanju poslovnog pulsa (engl. Business Pulse Survey – BPS) provedenog u više od 60 zemalja tijekom 2020. i 2021. godine, 45% poduzeća započelo je ili povećalo upotrebu digitalnih platformi, 44% upotrebljavalo je online prodaju, a 28% investiralo u digitalna rješenja. Upotreba ili investicije u digitalne tehnologije poduzeća najčešće su se odnosili na marketing (64% poduzeća), prodaju (55%), poslovnu administraciju (52%) i metode plaćanja (32%). Međutim, nisu sve zemlje bile jednako agilne u upotrebi digitalnih tehnologija kao odgovor na pandemiju. Podatci iz drugog vala BPS-a pokazuju da su najveće šanse za početak ili povećanje upotrebe digitalnih tehnologija imala poduzeća u Turskoj (oko 80%), Sloveniji (oko 60%) i Rumunjskoj (oko 55%). Najmanje šanse zabilježene su kod poduzeća u Slovačkoj i Portugalu (oko 30%) te Mađarskoj (oko 25%). Hrvatska poduzeća (anketirana od prosinca 2020. do siječnja 2021.) imala su oko 50% šanse da će započeti ili povećati upotrebu digitalnih tehnologija u pandemiji. Kao i ranije, i ovdje se pokazalo da su veća poduzeća ulagala više u digitalna rješenja. Poduzeća koja su povećala upotrebu digitalne tehnologije ili više ulagala u digitalna rješenja “nagrađena” su značajno manjim padom prodaje tijekom pandemije (bez obzira na stanje tehnologije prije pandemije). Iz svega što smo naveli nameće se jedinstven zaključak kako je digitalna pripremljenost povećala otpornost poduzeća tijekom pandemije.
Što rade zemlje kako bi premostile tehnološki jaz?
Kako bismo shvatili zašto poduzeća, unatoč jasnim koristima, ne usvajaju nove tehnologije brže i intenzivnije, potrebno je razumjeti interne i eksterne čimbenike usvajanja tehnologija. Glavni poticaj usvajanju tehnologija u poduzećima dolazi od usporedbe s konkurentima. Na drugom je mjestu potreba za zamjenom tehnologije ili amortizacija, a na trećem želja da se smanje troškovi proizvodnje. A što je s preprekama? Ovdje su stvari nešto složenije jer je dosta toga izvan kontrole poduzeća. Na prvom su mjestu nedostatak potražnje za proizvodima ili uslugama poduzeća i neizvjesnost oko (buduće) potražnje, a prate ga nedostatak kapaciteta i sposobnosti za implementaciju novih tehnologija te loša infrastruktura. Zanimljivo je kako regulativu države, kao prepreku, doživljava manje od petine poduzeća. Konačno, treba naglasiti da je za usvajanje tehnologija izuzetno važna spremnost poduzeća na prilagodbu. Kod toga poduzetnici i menadžeri igraju važnu ulogu jer oni su ti koji mogu ubrzati ili zakočiti tehnološke promjene. Primjerice, ako menadžeri percipiraju ili vjeruju da njihova poduzeća već sada usvajaju sofisticirane tehnologije, manje je izgledno da će investirati u usvajanje novih tehnologija. Drugim riječima, na putu prema smanjenju tehnološkog jaza pitanje svih pitanja jest jesu li menadžeri uopće svjesni njegova postojanja. Naime, ako ne znamo da postoji problem, vjerojatno nećemo ni tražiti odgovarajuća rješenja.
IZVORI I PREPORUKA
• Apedo-Amah, M. C., Avdiu, B., Cirera, X., Cruz, M., Davies, E., Grover, A., Iacovone, L., Kilinc, U., Medvedev, D., Maduko, F. O. i sur. (2020). Unmasking the impact of COVID-19 on businesses: Firm level evidence from across the World. World Bank Policy Research Working Paper 9434. Washington: World Bank.
• Autor, D. H. (2016). Why are there still so many jobs? The history and future of workplace automation and anxiety. MIT IDE Research brief, https://ide.mit.edu/sites/default/files/publications/IDE_Research_Brief_v07.pdf
• Cirera, X., Comin, D. i Cruz, M. (2022). Bridging the technological divide: Technology adoption by firms in developing countries. Washington: World Bank.
• Cirera, X., Frias, J., Hill, J. i Li, Y. (2020). A practitioner’s guide to innovation policy: Instruments to build firm capabilities and accelerate technological catch-up in developing countries. Washington: World Bank.
Šime Smolić je izvanredni profesor Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i hrvatski voditelj znanstvenog projekta “SHARE” (The Survey of Health, Ageing and Retirement in Europe). Područja njegova interesa su ekonomika zdravstva, (makro)ekonomske posljedice demografskog starenja, ekonomika obrazovanja i anketna istraživanja.